Pismo Petom danu

Dragi petodanci

Slušala sam vas sada u 2020. godini, 10.siječnja. - kada ste razgovarali o našem glasačkom tijelu povodom ishoda izbora za predsjednika Republike Hrvatske. Slabo pratim TV, no ovu emisiju zbog njezinog koncepta pratim od samoga početka. Njezin je princip razgovor nekolicine intelektualaca o tri aktualne teme. Oni imaju različita mišljenja i stavove, a ovdje se upravo demonstrira njihovo sučeljavanje odnosno pravo svakoga da izriče svoje mišljenje slagali se drugi s njim ili ne, ali tako da ne povrijedi ljudsko dostojanstvo Drugoga.

Nažalost, razočarali ste me više nego ikad prije. Zato sam odlučila pisati vam, da dobijete neki feedback na ono što govorite za javnost. Kao i inače, nastojali ste održati dobru atmosferu, ali ženski je dio bio ovaj put tiši, povučeniji. Svi ste jedni drugima previše upadali u riječ. Glavnu je ulogu preuzeo prvi debatant - biolog/teolog, vidljivo nezadovoljan ishodom izbora. Prigovarao je dobitniku izbora nedolično ponašanje i vrijeđanje (zamislite - prema ženi!) da bi sam nekoliko puta umjesto argumenta koristio nadijevanje pridjeva (netom izabranog predsjednika nazvao je "političkim huliganom”, da ne spominjem ostale njegove epitete i generalizacije). To me tjera da predložim da se umjesto njega u emisiju pozove konačno neki bolji, pravi teolog. 

Cijela je rasprava promašila smisao prve teme. Prisutni su nadugačko raspravljali zašto i kako su glasači u drugom krugu glasali kako su glasali i gdje je krivica da su ishodi baš takvi kakvi jesu. I što je potrebno da bi bilo drugačije. Zanimljivo je da nitko od njih nije rekao svoje osobno stajalište: za koga je glasao i zašto je baš tako glasao.

 Stoga bih rado ovdje izašla kao glasač/ica i rekla zašto sam baš tako glasala. 

I pritom možda objasnila zašto su i drugi građani grada Zagreba (koje poznajem) imali isti racionalni razlog kao i ja. 

Dakle, zadnjih 25 ili 30 godina na temelju osobnog iskustva, informacija i stručnih analiza iz knjiga i medija u koje imam donekle povjerenje - vidljiva mi je razlika između obnašanja vlasti SDP-a i one HDZ-a. Nisam član nijedne političke stranke, a glasam za one/onoga tko se u određenom kontekstu ili konstelaciji čini sposobnijim rješavati razvojne probleme hrvatskog društva. Sada sam glasala za Milanovića, a mogu vam reći i zašto. Vaše analize ishoda, kao i one službenih analitičara tijekom kampanje i nakon izbora samo su me ozlojedile, jer se razgovaralo na razini ocjena neke nogometne utakmice, tko je više puta imao loptu, pucao na gol, koji je zgoditak bio sjajno odigran i slično. Nigdje nije bilo govora o sadržaju, o supstanci. Nitko nije jasno rekao da je prvi krug izbora bio gotovo izbor/i za predsjednika HDZ-a. Moji brojni poznanici su govorili da je tak svejedno tko će biti izabran.

Ma nije svejedno! O Kolindi govore njeni suradnici i analitičari da previše improvizira ili da se gubi, griješi, da je smljevena, izgorjela na poslu (burn-out) itd. No nije svejedno, jer nju okružuje HDZ - koji je pretvorbu pretvorio u pljačku, koji i dalje živi od korupcije i laži, a namjerno oživljava ustaše i ustašofiliju i prokazuje jugonostalgičare i komunjare.

Što je s Milanovićem? Milanović ne živi od lopovluka, niti ga okružuje ustašokatehetska atmosfera mržnje, nego blago uspavani SDP, stranka podrugljivih kritičara (u kojoj, kako se kaže "svatko piša po svojoj motiki"), no kao stranka uvijek je bila fokusirana na rješavanje općedruštvenih problema, ali sve manje aktivna, a sve više ogorčena.

No razlika između Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović bila je najočiglednija u sučeljavanjima: ona je govorila ono što je bila LAŽ, a Milanović ono što je ISTINA. Ona je namjerno lagala, a on je nenamjerno, spontano govorio istinu (o sebi).

Čini mi se da može u ovoj konstelaciji biti dobar predsjednik i adekvatno reprezentirati Hrvatsku u međunarodnim odnosima, a uz to biti nužan korektiv populističkoj neoliberalnoj vlasti Andreja Plenkovića.

A što je s premijerom Plenkovićem? On nije u kolu s HDZ-om, ne veseli ga korupcija (nego čast i slava) i zato ga HDZ želi maknuti. On pokušava održati i stranku i državu, radi "ko konj", ali ne doživljava nikakvo priznanje ni od stranke ni od države. On je sjajan igrač, zasad sve još nekako funkcionira, ali budući da više nema što ponuditi hadezeovcima (niti položaje u Vladi, niti vodeća mjesta u Agencijama ili izmišljenim korporacijama), oni hoće nekog drugog. Jer sve su to poluobrazovani ljudi bez refleksije o sebi samima, samo s pohlepom za vlasti, za novcem, čekaju da se "zasluženo" uhljebe.. .I Plenković pomalo laže (radnicima u brodo-gradilištima i tvornicama, prosvjetarima u školama, članovima svoje stranke i članovima drugih (europskih) stranaka. Najgore je što svojim populističkim neoliberalnim idejama gura Hrvatsku da što brže uđe u taj kapitalistički svijet u kojem dobivamo položaj vazala, odnosno jedne "lijepe naše" kolonije. Nema više socijalne politike: građani sami skupljaju novac za sugrađane, državno i javno dobro postaje preko noći nečije privatno vlasništvo, zakoni se munjevito mijenjaju u korist bogatih i bezimenog krupnog kapitala. 

Hvala vam, ako ste imali volje pročitati što govori jedna glasač/ica o kojoj ste razgovarali kao o "glasačkom tijelu", a ona ima i jezik i pravo govora.