Čemu škola
Zašto učenici u pravilu ne izlaze na kraj s pitanjima poput ovoga: “Ako bi se na otoku na kojemu nema ljudi srušilo stablo, bi li taj pad proizveo zvuk?”
Zato jer ga naši nastavnici na nastavi u pravilu i ne postavljaju. I zato su rezultati mature ove godine bili poražavajući. (Odgovor na pitanje je: “Ne bi. Zvuk je osjet što ga u uhu pobuđuju promjene nastale u zraku ili u nekom drugom elastičnome mediju.”)
A i dodatno je pitanje: po čemu su rezultati ovogodišnje mature poražavajući i za koga? Nisu li očekivanja svih aktera naopačke postavljena, u potpunom neskladu s onim što se u školama stvarno zbiva.
***
Što se događa kada postavljamo duboka pitanja o školi. Na kakve odgovore možemo naići?
Recimo: čemu škola? Kada to pitamo sustav, odnosno njegove predstavnike, jedan od uobičajenih odgovora je: priprema djece za budućnost i društveno odgovornog građanina. Kada pitamo roditelje, ono što oni obično ne odgovore, a čini veći dio njihovo brige: škola je sigurno mjesto gdje mogu odložiti svoje dijete barem na pola dana (da, i brinem za njegovu/njezinu budućnost). A kad pitamo djecu, za većinu je škola muka i tlaka (između ostaloga zato što djeca još uvijek mentalno ne žive u budućnosti, tj. ne žive s brigama o njoj).
Malo koji odgovor ima u vidu kako se neurološki ustroj naše djece jako promijenio u zadnjih desetak godina. Novija neuroznanstvena istraživanja upućuju na to da današnja djeca zbog korištenja gadgeta teže mogu savladati linearne strukture učenja (čitanje, pisanje i pamćenje u nizu). To je povezano i sa sve učestalijim dijagnozama poremećaja pažnje (dijagnoze ponekad više govore o strukturama svijeta, a ne pacijenta). Zapravo, današnja djeca očekuju veću podraženost (ne samo misaonu, nego i auditivnu, vizualnu i proprioceptivnu, i to istodobno) i brze odgovore na podražaje. Jedan od načina je i postavljanje pitanja poput onoga na početku teksta. A drugi je učenje u kojem se uključuje cijelo biće djeteta. A za to treba biti jako, jako kreativan. I slobodan. I jasan u strukturi i granicama preko kojih se ne može.
